Ovaj blagdanski period, također, možete iskoristiti za razvoj predvještina čitanja i pisanja te matematičkih vještina.

U radu s djetetom budite blagi, ne kritizirajte i ne naglašavajte ono što je loše napravilo. Upravo suprotno, pohvalite ga i recite: “Ovo si sjajno, jako dobro napravio/la, pokušaj tako i ostalo…”.

Ne inzistirajte i ne opterećujte dijete.

Ako vidite da pruža otpor, ne nudite mu vježbice svakodnevno, napravite malu pauzu!

- obogatite djetetov rječnik kroz nove pojmove vezane za Uskrs (npr. zec, košarica, jaje, pisanice, bojanje itd.), a stariju djecu možete naučiti razliku između jednine, dvojine i množine (npr. 1 zec, 2 zeca, to su zečevi)

- kroz aktivnost bojanja jaja možete ponoviti imenovanje boja i naučiti nazive za nove boje ili nijanse, potičite dijete da kod bojanja jaja ne prelazi crte

- vježbajte s djetetom grafomotoriku kroz priložene zadatke

- vježbajte prijedloge kroz igru skrivanja jaja, vodite dijete do skrivenih jaja uporabom prijedloga: u, na, iza, pokraj, iznad, ispod, između, ispred. Pitajte dijete gdje je pronašlo određeno obojeno jaje i zahtijevajte da vam odgovori jednim od navedenih prijedloga. Zatim zamjenite uloge

- poslušajte s djetetom priču: „Jaje koje nije znalo koju boju voli“, a zatim je obogatite pitanjima i razgovorom o istoj

https://www.youtube.com/watch?v=eJFLN8SJCrU

- pročitajte djetetu priču Tri zlatna jaja (nalazi se na kraju teksta), a zatim s djetetom razgovarajte o dobroti

- zajedno pročitajte slikopjesmu, ako dijete čita, onda je može pročitati samo, ako ne, onda vi čitajte slova, a dijete slike

- omogućite djetetu da prebrojava jaja na konkretnom materijalu ili se poslužite priloženim radnim listićima

- vježbajte tzv. radno-praktične vještine: neka dijete sudjeluje u pripremi hrane, postavljanju stola, pranju suđa, čišćenju, ukrašavanju prostora...

Sretno u aktivnostima i sretan Uskrs!

TRI ZLATNA JAJA

Na najvišem stablu u proljetnoj šumi živjele su tri vjeverice – Skočko, Ločko i Močko.

Jednog jutra probudiše ih čarobni zvuci proljetnih vila koje su baš proletjele kroz njihovu krošnju.

Skočko je brzo digao glavu i probudio ostale: “Brzo, danas je Uskrs moramo požuriti u šumu tražiti jaja koja je ostavio zeko!”

Ločko i Močko su istog trena ustali i svi zajedno su se spustili niz stablo.

Oprezno su se šuljali šumom kad li Skočko začuje šuškanje.

“Što je to?”- bojažljivo je pitao. “Čini se da dolazi iz onoga grma!” – odgovorio je Ločko.

Skočko se oprezno približio grmu i još opreznije provirio. “Jaje! Crveno jaje! Sigurno ga je ostavio uskrsni zec?!”

Ločko i Močko su tada u isti glas poviknuli: “I mi bi htjeli uskršnje jaje!

Možda da pođemo dalje i potražimo…”, krenuli su oni tako dalje kad odjednom začuje se šuškanje.

Ovaj puta Ločko je začuo šuškanje.

Oprezno se došuljao do grma i veselo uzviknuo: “Plavo jaje! To je moje uskršnje jaje!”

“I ja bih jaje!” – rekao je tužno Močko. “Hajmo požuriti! Možda još sustignemo uskršnjeg zeca!” – rekao ja Skočko.

Vjeverice su veselo skakutale i osluškivale ne bi li nešto čule.

Tada je Močko svojim super uhom začuo šuškanje.

I još je brže skočio u grm. Kada tamo…

Uskršnji zec je baš vadio iz svoje torbe, protkane sunčevim nitima, žuto jaje.

!A HA! Ja ne samo da sam pronašao jaje, pronašao sam i zeca!” – veselo je uzvikivao Močko.

“Bok vjeverice!” – rekao im je Uskršnji zec. I još brže odjurio.

“Žurim, moram ostaviti jaja za ostale!” – doviknuo im je zec u trku.

Skočko, Ločko i Močko veselo su krenuli svojoj kući, kad li začuju dječji plač.

Približili su se sasvim oprezno i ugledali malenog dječaka.

“Zašto plačeš?” – upita ga Močko. “Mama me je poslala da pronađem drva za našu peć.

A ja, ja sam se izgubio i drva su mi teška!” – jecao je dječak.

“Hm…”- promrmlja Ločko. “Ako nam opišeš kako tvoja kuća izgleda možda ti možemo pomoći pronaći je?!”

Čim je dječak završio opisivati svoju kuću, Skočko brzo skoči na najviše stablo i veselo uzvikne: “Eno je! Vidim je!”

Skočko, Močko i Ločko uzeli su svaki malo drva i pomogli nositi dječaku.

Ubrzo su se našli pokraj malene kućice, okružene raznim mirišljavim cvijećem neobičnih boja.

“Hvala vam!” – rekao je dječak.

Tada je iz kućice izišla sasvim malena djevojčica sa suzom u oku.

Bila je tužna jer nije pronašla uskršnje jaje.

Skočko, Močko i Ločko se pogledaše i u isti tren poklone crveno, plavo i žuto jaje djevojčici i njenom bratu.

Djevojčica i dječak stadoše snažno grliti vjeverice i zahvaljivati im se.

Vjeverice se sramežljivo zahvale i srca ispunjenih radošću krenu kući.

Baš kada su stigli ispred najvišeg stabla u proljetnoj šumi,

Močko, Skočko i Ločko ugledaše neobičnu svijetlost kako sjaji iz trave. A kad tamo… tri zlatna jaja čekala su na njih.

Veseli smijeh i radost prolomiše se proljetnom šumom, a vile proljetnice zaplešu svoj svečani ples u čast uskršnjem zecu.

Autorica priče: Ružica Leš