Prije polaska u školu vrlo je važno da djetetu omogućimo usvajanje socijalnih i emocionalnih vještina koje su važne za funkcioniranje u zajednici kao što je to škola. Socijalna i emocionalna spremnost olakšava djetetu prihvaćanje školskih obveza, okoline i života u školi te kasnije u životu. Spremnost na suradnju i gradnju odnosa s vršnjacima, samopouzdanje u vlastite sposobnosti, pozitivna slika o sebi, samostalnost u izvršavanju zadataka samo su jedne od vještina potrebnih za školu.

Hoće li dijete biti uspješno u školi ovisi o tome što je prethodilo, u kakvom okruženju je dijete raslo i koje vještine su roditelji i ostali odrasli poticali kod djeteta. Mi ističemo važnost socijalnih i emocionalnih kompetencija za uspješan školski život.

Poticanje samostalnosti i odgovornosti

Vrlo je važno djetetu omogućiti da bude samostalno jer će se tako osjećati kompetentnije i uspješnije. Ako djetetu omogućimo da zadatke obavlja sam, bez naših intervencija rast će mu samopouzdanje i dijete će osjećati ponos što je samo uspjelo u nekom pothvatu.

Izdvajamo životno-praktične aktivnosti (zadatke) koje bi dijete prije polaska u školu moglo samo izvršavati, a pritom i uživati jačajući samopouzdanje:

- samostalno oblačenje i svlačenje

- samostalno pospremanje i slaganje odjeće i obuće u ormar

- brisanje cipela ili tenisica vlažnim krpicama

- samostalno postavljanje stola prije obroka

- pranje suđa i brisanje posuđa

- briga o kućanstvu (metenje poda ili usisavanje, brisanje prašine, slaganje kreveta nakon spavanja, stavljanje robe na sušenje pomoću kvačica)

- pranje igračaka (kocaka, lutki, beba, posuđa) i brisanje igračaka

- pospremanje i sortiranje vlastitih igračaka i sobe u kojoj dijete boravi (pospremanje kreveta nakon spavanja)

- zalijevanje biljaka i briga o biljkama

- iznošenje smeća.

Poticanje samopouzdanja i pozitivne slike o sebi

- poticanje djeteta da samostalno odlučuje u nekim jednostavnim situacijama

- postavljanje jasnih granica i očekivanja prema djetetu

- slušanje djeteta i podržavanje djeteta u njegovim idejama

- dopuštanje djetetu da ponekad i pogriješi, radeći zadatak do kraja

- važnost razgovara s djetetom o provedenom danu, što je mogao drugačije napraviti ili hvaljenje njegove odluke

- poticanje djeteta da se samostalno uključuje u odnose s drugom djecom (igranje društvenih igara: Čovječe ne ljuti se, Križić-kružić, Monopoly i sl), te igre na svježem zraku (park, igralište)

- poticanje hobija u kojem dijete pokazuje interes

- imenovanje i prepoznavanje emocija (Tužan sam kad, sretan sam kad)

- razgovor o situacijama koje izazivaju određene emocije (kad padnem sam..., kad se igram sam..)

- razgovor ili igra u kojem svaki član obitelji zapisuje u čemu je dobar, što zna, što može itd.

- isticanje mjesta u kući u kojem su naglašene sve dječje ideje i postignuća.

Poticanje socijalnih kompetencija

Kako roditelji mogu poticati razvoj socijalne-kompetencije svog djeteta?

- topao i podržavajući odgoj

- učenjem socijalnih vještina (komunikacijske vještine, nenasilno rješavanje sukoba, rješavanje problema, donošenje odluka)

- poticanje druženja s vršnjacima (sklapanje prijateljstva, komunikacija s vršnjacima, igranje raznih zajedničkih igara, rad na projektu u vrtiću ili školi)

- ovladavanje neugodnim emocijama (model roditelja kao model uspješnog nošenja s neugodnim emocijama, roditelj kao primjer svom djetetu)

- odgađanje svojih potreba, uvažavanje tuđih, osjetljivost na tuđe osjećaje, npr. Što misliš kako se on/ona osjeća?” “Kako bi se ti osjećao/la da se to tebi dogodilo?”

pripremila: Sanja Kardum, odgojiteljica