U Dječjem vrtiću Viškovo od 6. listopada 2015. do 14. prosinca 2015. provodile su se radionice za roditelje Rastimo zajedno koje se odvijaju u sklopu UNICEF-ova Programa za rani razvoj djece i poticajno roditeljstvo Prve tri su najvažnije.

Radi se o jedanaest tematski povezanih radionica koje su se održavale jednom tjedno u trajanju od dva sata, sa sljedećim tamama: Roditelji 21. stoljeća; Četiri stupa roditeljstva; Roditeljski ciljevi i psihološke potrebe djeteta; Sva naša djeca i kako ih volimo; Slušanje – važna vještina roditeljstva; Kako dijete uči o svijetu oko sebe; Granice: zašto i kako?; Kreiramo i biramo rješenja; Roditeljske odgovornosti i još neka pitanja; Biti roditelj: utjecaji i izbori; Završetak i novi početak. Svaka tema predstavlja cjelinu za sebe, ali i bitan dio cijelog programa koji je nepotpun bez neke od jedanaest radionica.

Glavni ciljevi i svrha Programa radionica za roditelje “Rastimo zajedno” jesu omogućiti roditeljima da u ugodnoj, prijateljskoj, poticajnoj i podržavajućoj atmosferi uz pomoć stručnjaka i drugih roditelja razmjenjuju informacije, znanja, vještna i podršku koje onda mogu koristiti u ispunjavanju svojih roditeljskih odgovornosti. Roditelji s voditeljima radionica razmjenjuju iskustva i ideje o načinima na koje žive svoje roditeljstvo i o načinima na koji se odnose prema svojem djetetu, upoznaju bolje sebe kao roditelja te doznaju i za druge moguće načine odnošenja prema djetetu. Roditelji se na radionicama upoznaju i sa znanstvenim stajalištima o pozitivnoj interakciji roditelja i djeteta, kao i o roditeljstvu na dobrobit djeteta i roditelja. Radionice promiču rast i razvoj kako roditelja, tako i djeteta.

U radionice se u ovom ciklusu uključilo 19 zainteresiranih roditelja, koji su uz pomoć navedenih tema preispitivali vrijednosti na kojima počiva roditeljstvo, učili o potrebama djece i roditelja te o načinima njihova zadovoljavanja, vježbali komunikacijske vještine i odgovarali na niz drugih pitanja za koja su izrazile interes. Članovi grupe Rastimo zajedno imali su mogućnost podijeliti svoje brige, čuti da i drugi imaju slična ili ista strahovanja. Međusobno su si pružali podršku, pokazivali razumijevanje, razmjenjivale korisne ideje, smjernice i povratne informacije. Ove radionice olakšale su razmjenu znanja i iskustva među roditeljima, omogućile su pojedincima da steknu bolji uvid u sebe i odnos sa svojim djetetom, omogućile su učenje, modeliranje, rješavanje problema, pronalaženje i isprobavanje novih rješenja i načina kroz međusobnu interakciju.

Radionice su vodile odgojiteljice Sekana Hrvatin i Danijela Varda Mečev te psihologinja Sonja Pribela-Hodap. Odnos voditelja i roditelja u ovim je grupama partnerski što podrazumijeva da su stručnjaci i roditelji na istoj razini. Voditelji su stručnjaci za teorije o razvoju djece i roditeljstvu, za odgoj djece u institucionalnom okruženju, a roditelji su stručnjaci za svoju djecu i za sebe te imaju iskustvo života sa svojom djecom u vlastitoj obitelji. U ovom odnosu nužan je neautoritaran pristup voditelja koji omogućuje napuštanje njihove uloge eksperta te uključivanje autentičnog iskrenog dijaloga s roditeljima kao i učenje od njih.

Nakon završetka Programa provedena je evaluacija kako bi se pratile promjene koje su nastale u roditeljskim uvjerenjima, odnosu i ponašanju prema djetetu te osjećaju roditeljske kompetencije. Rezultati pokazuju kako roditelji nakon programa pokazuju značajno manje slaganja s nekim tradicionalnim uvjerenjima glede odnosa prema djetetu i dječjeg ponašanja (npr. Mala djeca često plaču bez razloga pa je najbolje ne reagirati; Nekad je u redu udariti dijete ako dovodi svoj život u opasnost, primjerice kad se penje na prozor ili istrči na ulicu). Roditelji nakon programa pozitivnije procjenjuju svoje kompetencije i svoju roditeljsku djelotvornost (npr. Mislim da za odgoj svog djeteta imam dovoljno znanja i vještina). Također, pokazuju manje negativnih ponašanja prema djeci kao što su vikanje, a više razgovaraju s djetetom, više mu objašnjavaju, više provode vremena s djetetom u zajedničkim aktivnostima te su više usmjereni na njegove emocije odnosno ohrabruju dijete za izražavanje neugodnih emocija i tješe dijete, a znatno manje poučavaju, moraliziraju ili daju djetetu savjete.

Nakon završetka ciklusa od 11 radionica, članovi imaju potrebu za daljnjim susretima i druženjem pa smo osnovali i Klub roditelja Rastimo zajedno, te se s roditeljima planiramo susresti još dva put do kraja pedagoške godine.

Program radionica provodit će se i tijekom sljedećih pedagoških godina kada ponovno očekujemo novu grupu roditelja spremnu na izazove i druženje.

Sonja Pribela Hodap,
psihologinja